Dalmatinska fjaka

Hrvatski pjesnik Jakša Fiamengo rekao je da je fjaka specifično stanje uma i tijela. ‘To je poput slabe nesvijesti’, napisao je, ‘Država za sebe ili – ako hoćeš – duboko u sebi, posebna vrsta opće nepokolebljivosti, pospanost i ukočenost, umor i ravnodušnost prema svim važnim i pomoćnim potrebama , letargičan stupor i opća pasivnost na putu prema sveukupnom ništavilu. Osjećaj vremena postaje izgubljen, a njegova inertnost i tjeskoba daju dojam laganog trenutka. Preciznije: pola negdje i pola nigdje, uvijek nekako u međuvremenu.’

Der kroatische Dichter Jakša Fiamengo sagte, dass Fjaka ein spezifischer Zustand von Körper und Geist ist. „Es ist wie eine schwache Bewusstlosigkeit“, schrieb er, „ein Zustand für sich selbst oder – wenn Sie so wollen – tief im Inneren, eine besondere Art von allgemeiner Standhaftigkeit, Schläfrigkeit und Steifheit, Müdigkeit und Gleichgültigkeit gegenüber allen wichtigen und Hilfsbedürfnissen, lethargischer Betäubung und allgemeiner Passivität auf dem Weg in Richtung totales Nichts. Das Zeitgefühl geht verloren und seine Trägheit und Angst erwecken den Eindruck eines leichten Moments. Genauer gesagt: halb irgendwo und halb nirgendwo, immer irgendwie in der Zwischenzeit.“

Quelle: Vinarija Vidović

Ovo je prava definicija „fjake“ FJAKA = psihofizičko stanje prilikom težnje ni za čime. Učestala je greška zamijeniti fjaku s lijenošću. Za razliku od ove potonje, fjaka je uzviseno stanje uma i tijela kojem teži cijelo čovječanstvo. Dok u Indiji i drugdje fjaku postizu dugogodišnjim izgladnjivanjem i meditacijom, u Dalmaciji ona je jednostavno Božji dar.

Es ist ein häufiger Fehler, „fjaka“ mit „Faulheit“ zu übersetzen. Im Gegensatz zu letzterem ist Fjaka der erhabene Zustand von Geist und Körper, den die ganze Menschheit anstrebt. Während in Indien und anderswo fjaka durch jahrelanges Hungern und Meditieren erreicht wird, ist es in Dalmatien einfach ein Geschenk Gottes.

Quelle: MOJ Mural